Nastavljaju se pregovori dvaju koalicijskih partnera, HDZ-a i HNS-a, temama vezanim uz nepopunjena čelna mjesta u upravama državnih tvrtki, a kako se neslužbeno doznaje, navodno je HNS onaj partner koji inzistira da se do ljeta provede kadroviranje u skladu s novim odnosima u Vladi, a sve kako bi se moglo krenuti i s ozbiljnijim radom.

HNS, pritom ne krije svoju zainteresiranost za resor energetike, iako pri formiranju vlade nisu inzistirali na tom sektoru. No sada će ipak tražiti od HDZ-a da državni tajnik za energetiku bude iz kvote HNS-a, a budući su u “HNS-ovu” ministarstvu obrazovanja ostali državni tajnici koje je postavio HDZ, smatra se da tu oko toga ne bi trebalo biti velikih problema.

Jednako tako, HNS je zainteresiran i za mjesta u upravama državnih tvrtki iz energetskoga sektora. (Janaf, Plinacro, ali i HEP). U mnogim državnim tvrtkama, pa i ovim spomenutim, mandat Uprave odavno je istekao, a nova imenovanja zaustavljena su još za Oreškovićeve Vlade. Ona Plenkovićeva je pak još u studenom lani pokušala ubrzati imenovanja, tako što je imenovala v.d. šefove Uprava s mandatom ne dužim od pola godine.

Tako bi se novi kadar trebao imenovati temeljem provedenih javnih natječaja, a budući su u nekim tvrtkama oni već provedeni (Plinacro npr.) postavlja se pitanje poništenja provedenoga i raspisivanja novog natječaja. Budući u HNS-u prevladava mišljenje da se natječaji mogu poništiti, a do provođenja novih postaviti vršitelji dužnosti, ne vidi se ni u tome neki značajniji problem.

Nezadovoljnih ima među HDZ-ovim ministrima, koji ističu da o kvotama u državnim tvrtkama nije bilo govora, te podsjećaju da, čak ni bivši koalicijski partner Most, koji je u Saboru imao znatno više glasova od HNS-a, nije istovremeno imao i odriješene ruke za kadroviranje u energetskim tvrtkama.

Tako bi razdor beđu koalicijske partnere mogla unijeti nova Uredba o kriterijima za odabir čelnika strateških tvrtki, prema kojoj se niti jedno imenovanje niti natječaj ne može provesti bez ministra državne imovine, u ovom slučaju HDZ-ovog Gorana Marića.

Budući se prema Uredbi svaki natječaj za imenovanje u strateškim tvrtkama mora provesti putem Ministarstva državne imovine, koje pak na svoju ruku ne može raspisivati natječaje, već treba odobrenje ministarstva u čijem je resoru tvrtka u kojoj se kani imenovati, u HNS-u se može čuti da Marić ima prevelike ovlasti.

Imenovanje na kraju završava na Vladinu povjerenstvu pa tako HNS, dogovori li se s premijerom, ne treba strahovati da će imenovanja biti zaustavljena.