BlogVijesti

FOTO RECENZIJA Istine i laži o ljubavi Brune Šimliše. Prodavanje magle ili korisno predstavljanje?

Ljubav je oduvijek bila teška tema

Jučer je na Odjelu za odrasle u varaždinskoj gradskoj knjižnici Bruno Šimleša predstavio svoju devetu knjigu po redu pod nazivom “Istine i laži o ljubavi”.

U svojem dvosatnom izlaganju pred prepunim Odjelom Šimleša je pričao o muško-ženskim odnosima, partnerstvu. Zanimljivo je bilo što su 80 posto jučerašnje publike činile žene, a i sam Šimleša kazao je kako je to uobičajeno na njegovim predstavljanjima.

-U većem postotku žene traže samopomoć dok muškarci teže priznaju da nešto ne znaju. Tema ljubavi smatra se “ženskom temom”, a ljubav je ljudska tema i trebali bi zajedno o tome učiti. – rekao je Šimleša.

Generalno

Šimleša je gotovo svako malo koristio riječ “generalno”. Naravno, jer je kod ovakve teme teško “upirati prstom”.
-Žene imaju generalno veću emocionalnu inteligenciju jer ih se odmalena ohrabruje na to. S druge strane muškarca se tjera da “guta”.  – smatra Šimleša dodatno pojašnjavajući kako su ljutnja i agresija jedine prihvatljive emocije za muškarca, a pogotovo u trenutku slabosti.

-Kada muško dijete nešto zaboli, mora glumatati da nije tako. Napravite upravo suprotno! Nemojte govoriti djetetu “nije ti ništa” već ga zagrlite i dajte mu do znanja da ste tu za njega. U suprotnom imamo rezultat da muškarac kroz život ne zna izražavati emocije. – pojašnjava Šimleša.

Da voljeti nekoga ne znači ispunjavati sve želje također je dio kojeg se Šimleša dotaknuo, a komentirao je i kako je danas važno razumjeti drugu stranu, duhovno i intelektualno te sukladno tome odgajati djecu.

Žene su pretjerano stroge prema sebi, a muškarci premalo

Šimleša tako savjetuje da se žene trebaju povoditi više svojim vrlinama, ali da ne treba zanemariti i mane.

-Pustiti stvari koje su prošlost, gledati što je bilo lijepo, a tek onda posvetiti se manama nakon što se ispunite zdravim osjećajima. S druge strane, pojašnjava, kako su muškarci oduševljeni svojim manama i da su nedovoljno kritični prema sebi. Naravno, pritom misleći generalno.

O tome kako žene biraju partnera napominje da žene biraju muškarca za kojeg se nadaju da ga se može oblikovati i prilagoditi “kao glinu” u budućnosti. Takav način nije u redu.  Pritom savjetuje i jednu i drugu stranu da biraju partnere kao što bi birali najbolje prijatelje. Ili kao pripravnika za posao. Zaključuje kako je na početku iskrenost riskantnija, ali da je i ujedno dugoročno manja mogućnost za propast. Naravno, pritom govoreći generalno.

Osvrnuo se i na muškarce rekavši da su puno jednostavniji, no i da muškarac mora odgajati djecu, a ne samo pomagati oko njih.

-Teško je kada okolina osuđuje i nemoguće je u svakom trenutku imati sve posloženo. Nikad ne smanjujte svoje kriterije, pronađite ravnotežu i budite zaljubljeni! Zaljubljenost je fenomen u kojem je sve moguće, u njemu treba uživati, ali nemojte tada vjerovati svojim mislima. Imajte realna očekivanja, opraštajte, budite zahvalni i spremni za ljubav. – poručio je na samom kraju Šimleša.

Ali…

Dojam koji je ostavio Šimleša bio je kao strana A kazete, dok je u općenitom svom kontekstu jednostavno nedostajala i strana B. Na samom početku predavanja jedan posjetitelj konstatirao je kako je ovdje riječ o “propovijedanju klasičnog feminizma”, ali i općenito nekog idealizma. Što je Šimleša u svom odlučnom odgovoru jednostavno odbacio rekavši pritom da se ne slaže. No, je li to tako?

Dobro naučen govornik koji većinu svog govora rezimira kroz humor oduševio je posjetiteljice. Lakim notama usudila bi se reći. Nemojte krivo shvatiti, nije on ništa loše i/ili netočno rekao, no to je bilo doslovce sranje zapakirano kroz humor odnosno celofan, dok svojim naučenim govorom stavlja i posljednji detalj – mašnu.

Pa zašto takav dojam?

Zato što bi svaki umjetnik ili  stručnjak trebao prvenstveno inspirirati. Na kraju predstavljanja imate osjećaj da ste pročitali 5-minutni super blog kojeg se za dva dana nećete ni sjećati. Prilikom izlaska van iz knjižnice nisi ni više ni manje pametan, a osjećaj je bio – blah.

Ništa novo nije rečeno, doslovce kao štivo s 10 koraka o tome kako si možete pomoći oko nečeg u životu s napomenom da si na kraju morate to jako željeti i da si samo i samo vi možete pomoći. Naravno, jer to niste prije znali i to vam je prvi glas. Dooh.

Nadalje, usudila bi se reći da je Šimlešino, konkretno ovo varaždinsko predstavljanje jedna propaganda idealizma kroz šarm što je u samom startu uočio i jedan od posjetitelja.

Naravno da treba raditi na osobnom razvoju, međusobnom komuniciranju, biti partneru potpora. Normalno je i naravno da kod kuće morate zajednički podijeliti zadatke. Normalno je i naravno da se žene moraju više cijeniti, a manje kritizirati. Normalno je i istina da su muškarci u puno toga jednostavniji. U idealnom svijetu i danu koji traje 24 sata, 7 dana u tjednu.

No, život je sve samo ne idealizam koliko god mi to ne željeli vidjeti, čuti ili pročitati. U vremenu kada se jedva zarađuje za kruh ili oba partnera nisu zaposlena zbog xy razloga i nema se novaca taj idealizam raspršuje se poput dima. Žene traže ravnopravnost no i dalje ne sijeku drva u šumi ili rade na bušotinama. Isto tako, danas ima muškaraca koji na isti način iznose emocije, otvoreni su, ali ih okolina ne poštuje.

A tada dolazi odgoj koji ima itekako utjecaj. Roditelji koji nisu znali ili mogli prenijeti emocije ili odgojiti dijete prema “idealizmu”. Stvari koje za posljedicu ima da pojedinac možda za života neće nikada riješiti neke probleme iz djetinjstva jer ih možda nije ni svjestan niti će ih ikad biti.

I da ne pričamo o bolesti. U vrijeme kada svatko ima neku boljku bilo manju ili veću. Teško je tada raditi na osobnom razvoju i istovremeno imati razumijevanje za partnera i okolinu. Kada moraš biti jak, stisnut zube, isplakati se i nastaviti raditi kućne zadatke. Nije nemoguće, ali je teško. I ponajmanje generalno.

Dojam nekih od posjetitelja

Nakon održanog predstavljanja odlučila sam popričati s nekim sudionicima. Iako je euforija većine žena bila na vrhuncu i pohrlila po knjigu i potpis, zanimao me dojam i onih na čijim licima euforije nije bilo. Ni najmanje. Nije bilo teško prepoznati takve ljude, obzirom da tijekom predstavljanja ni meni samoj ni bilo ništa toliko smiješno pa ni simpatično (iako bi se moglo reći da je 90% predavanja Šimleša na humorističan način iznosio svoje tvrdnje). Pomislih možda je mene ulovio samo na loš dan. No tada nailazim na slična mišljenja. Većina “ispitanih” sudionika potvrdilo je da nije čulo ništa novo, kako je lijepo to Šimleša upakirao, a bilo je i komentara kako itekako postoje muškarci koji su dovoljno senzibilizirani. Osim toga, Šimleša se u par navrata pozvao na neka istraživanja, no činjenica je da se ne zna tko ih je, gdje i na kojem uzorku proveo.

Inspirativno? Ni najmanje!

Zaključak svega ovog bio bi da Šimleši itakako nedostaje inspirativni dio. Humorom se mogu kompenzirati govori, pogotovo kada su osjetljive teme. Dobro je, a i treba podizati svijest ljudi na temu ljubavi i zajedničkog poštovanja. Ali prvo treba raditi na sebi. Voljeti nekoga možete tek kada volite prvo sebe. A to je zapravo najteža zadaća.

U idealnim uvjetima i životu gdje je većina kockica posloženo lakše je raditi na svemu ovom o čemu Šimleša priča. Ali kada su u pitanju stvari nad kojima nemate kontrolu tada sva ta teorija pada u vodu.

Sjećam se jednog govora na TEDx-u prilikom kojeg je jedna znanstvenica odlučila eksperimentom fizički dokazati ljubav. Utjecaj hormona i ostalih kemijskih procesa koji se odvijaju u tijelu dokazani su odavno. Testirani su stariji parovi koji su već dugo bili u braku. Iako su bili u odvojenim prostorijama, na prikaz njihovih zajedničkih fotografija gdje su sretni, kod svih je reagirao isti djelić mozga. Zaključak je da biologija pomaže prilikom “zakona privlačnosti”, hormoni pak utječu na osobnosti no taj eksperiment još uvijek nije dokazao ljubav. Ljubav je s razlogom još uvijek neotkriven misterij. Neka tako i ostane.

Tags

Povezani Članci

Close