IzdvojenoVijesti

Još jedno suludo pravilo o zapošljavanju stranih djelatnika: Znanstvenica se prijavila za rad no to zbog ovog nije moguće!

Nemoguće je da se zaposle u Hrvatskoj!

Zapošljavanje stranih znanstvenika, iz pojedinih sfera znanosti, na hrvatskim je sveučilištima i institutima gotovo je nemoguće. Nakon što smo jučer čuli priču o Nepalcima koji su došli na rad u Varaždin danas Telegram donosi još jednu zanimljivu priču o tome kako je u nekim djelatnostima u Hrvatskoj nemoguće zaposliti strane djelatnike.

Na to je, u svojoj objavi na Twitteru, upozorio Pavel Gregorić, filozof i znanstveni savjetnik s Instituta za filozofiju u Zagrebu.


Javila mu se, naime, kolegica filozofkinja iz Njemačke sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu i obavijestila ga da će se prijaviti na otvoreni natječaj Instituta za filozofiju, na mjesto znanstvene suradnice. Izrazila je i želju za suradnjom koju bi eventualno uključila u svoju prijavu za radno mjesto. U svom odgovoru, Gregorić je kolegici objasnio zašto je njena misija prijave za posao na Institutu ili bilo gdje u Hrvatskoj zapravo – nemoguća.

“Imamo apsurdna nova nacionalna pravila, samo u humanističkim znanostima, prema kojima kandidati za mjesta na sveučilištima i institutima moraju imati objavljene radove na hrvatskom jeziku”, pojasnio joj je Gregorić u mailu.

Precizirao je da su pravila kvantitativna, odnosno zahtijevaju da kandidat minimum od 25 posto bodova mora ostvariti na temelju radova objavljenih na hrvatskom jeziku. “Ako nemate najmanje tri ili četiri članka na hrvatskom, ne trebate se prijavljivati”, napisao je, između ostaloga, Gregorić. Sve o čemu je izvijestio svoju njemačku kolegicu, proizlazi iz Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja iz ožujka 2017. godine.

Dodao je i “Nije mi poznato da ijedna zemlja članica EU-a ima zakonski ili podzakonski akt kojim se na državnoj razini propisuju uvjeti za izbor na akademska radna mjesta. Kriteriji i postupci izbora na akademska radna mjesta prepušteni su sveučilištima, institutima i akademijama. To je, naime, srž autonomije akademskih ustanova”, kaže Gregorić, a navodi i da postoje u različitim državama i različiti načini na koje pojedinačne ustanove štite vlastiti jezik i potiču razvoj stručne terminologije na svom jeziku. “Na primjer, poznati su mi slučajevi natječaja za izbor na akademsko radno mjesto u kojima je naznačeno da kandidati moraju odlično poznavati lokalni jezik ili da će nakon nekoliko godina morati predavati na lokalnom jeziku ili objavljivati dio radova na lokalnom jeziku”.

“No Hrvatska je jedina meni poznata zemlja u kojoj država akademskim ustanovama propisuje da mogu zaposliti samo one kandidate koji već imaju objavljen određeni broj radova na lokalnom jeziku, a gotovo mi je nezamislivo da postoji država koja to propisuje akademskim ustanovama u jednom ili dva područja znanosti, ali ne i u ostalima”, zaključuje Gregorić, piše Telegram.

Inače, sporni je Pravilnik donijelo Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj i to za vrijeme mandata ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića. Pravilnik propisuje kako znanstvenici društvenih i humanističkih znanosti moraju zadovoljiti određeni minimum objavljenih radova na hrvatskom standardnom jeziku.

U humanistici (npr. filozofija, etnologija, lingvistika), dakle, najmanje 25 posto bodova od broja radova potrebnih za izbor u zvanje mora biti ostvareno na temelju radova objavljenih na hrvatskom standardnom jeziku. U društvenim znanostima (npr. politologija, sociologija, ekonomija) nužan je, pak, imati objavljen najmanje jedan znanstveni rad na hrvatskom standardnom jeziku.

Stranci iz područja društvenih i humanističkih znanosti, koji žele raditi na nekom od hrvatskih sveučilišta ili instituta, morali bi, zapravo, godinama unaprijed razmišljati o zaposlenju u Hrvatskoj i sukladno tome isplanirati objavu radova na hrvatskom kako bi uopće mogli konkurirati na natječajima. Problem se može promatrati i kroz hrvatske znanstvenike, humaniste i društvenjake, koji tijekom karijere napreduju u viša zvanja. I oni unaprijed moraju razmišljati o kvoti bodova koju moraju ostvariti temeljem radova objavljenih na hrvatskom jeziku. Tako, primjerice, hrvatski filozof ili etnolog koji objavljuje u vrhunskim stranim časopisima, bez rada (ili radova) na hrvatskom jeziku neće moći napredovati u hrvatskom znanstvenom sustavu, piše Telegram.

No, Pravilnik ne propisuje minimalan broj radova objavljenih na hrvatskom jeziku niti u jednom drugom znanstvenom području, od prirodnih do tehničkih znanosti. Probleme mobilnosti i zatvorenosti sustava prema stranim kolegama adresira nacrt novoga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, što ga priprema Tome Antičić, državni tajnik ministrice Blaženke Divjak. Zakon bi, prema najavama, trebao ugledati svjetlo dana do lipnja 2020. godine.

Pa u nacrtu novoga Zakona Divjak i Antičić pokušavaju zaokrenuti smjer. “Prijedlog novoga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju eksplicitno zabranjuje takve diskriminatorne uvjete. To je još jedan od razloga radi čega se zakon koči – jer ne bi bilo dobro imati međunarodno kompetitivan sustav”, napisao je državni tajnik u prepisci na Twitteru.

 

Povezani Članci

Close