BlogIzdvojeno

LICEMJERJE ZVANO REFERENDUM Jednaki smo ovima koji kupuju polovne borbene avione i nove mobitele

I? Tko je kriv?

Prolazim jutros bespućima interneta, čitam što ima novog u Lijepoj našoj zemljici, što radi Vlada i Sabor, što ima novog na Zapadu, kakvu je krpu Kim Kardashian danas navukla na sebe, gdje je trenutno Maja Šuput…

Uglavnom prolazim svoje jutarnje štivo uz kavu – nešto pametno, nešto malo manje pametno, čisto da potrošim tih petnaest minuta mira prije nego mi se pas probudi i krenu sve dnevne obaveze koje me danas čekaju.

Sve nešto dosadno danas., pomislim u sebi ispijajuću zadnji gutljaj prve kave, kad ono hop – naletim na vijest koja me momentalno razbudila i digla mi inače moj nizak tlak na 180. Čitam dva puta i ne vjerujem svojim očima. Naime, potvrđeno je da u svibnju kreće novo skupljanje potpisa kojim građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ želi pokrenuti referendum čije će pitanje biti „Jeste li za to da Republika Hrvatska otkaže Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulsku konvenciju)?“

73 doze lijeka smo mogli kupiti za našu djecu. Ali ne….

U šoku i nevjerici i dalje gledam u taj članak, već sada frustrirana i ljuta. Naime, na posljednjem referendumu kojeg je iskamčila inicijativa „U ime obitelji“, naša ionako siromašna zemlja morala je iskeširati 47 milijuna kuna kako bi se pokrili troškovi referenduma. 47 milijuna kuna!
Cijena jedne doze lijeka za spinalnu mišićnu atrofiju iznosi 640 tisuća kuna. Ako podijelite cijenu Markićkinog referenduma s cijenom lijeka, ispada da smo za te pare mogli kupiti 73 doze lijeka koje će djeci, našoj budućnosti, spasiti život. Ali ne, što bi se kupovali lijekovi kada se ti novci mogu baciti u vjetar, jer realno – taj je referendum bio čisto bacanje novaca u vjetar. Osjećate li vi nakon tog izglasavanja kakvu promjenu? Jesu li vam se plaće povećale, životni standard porastao? Nakon što je na referendumu izglasano da je brak životna zajednica muškarca i žene (i isključivo njih dvoje), plaćate li lakše režije?
Naravno da ne. Sve je ostalo isto i apsolutno ništa se nije promijenilo.

Svatko nosi svoj križ – SAM

Pred kratko vrijeme, Vlada je iskeširala bijesne pare za neke polovne borbene avione, za koje nisam sigurna tko će uopće pilotirati njima pošto je pola zemlje otišlo u Irsku i Njemačku. Revoltiran činjenicom da za avione ima, a za djecu nema, Saša Pavlić nosio je križ od Rijeke do Zagreba kako bi političarima skrenuo pozornost (kad već sami nisu mogli zaključiti) da takve stvari jednostavno nisu normalne u 21.stoljeću.

Svi smo mi svjesni toga. Svjesni smo da je to teška nepravda, pa čak i povreda naših ustavnih prava. Disali smo s tim čovjekom, plakali kada smo gledali njegove suze u medijima. Svi smo odreda pljuvali po političarima u tom trenutku, jer to nije samo novac za avione – a gdje su milijuni koje su oko Božića potrošili na nove mobitele, gdje je sav novac potrošen na vozni park koji se svako malo obnavlja?

Računica je kristalno jasna, kao i činjenica da koliko god mi pričali o tome, 99% njih se svojih povlastica neće odreći. Novi mobiteli i automobili će se i dalje kupovati.

A na kraju, isto smo kao i oni…

Međutim, ako sve to shvaćamo, nije mi jasno zašto smo onda toliko tupi i glupi pa opet idemo skupljati neke potpise za neke referendume koji u konačnici neće ništa promijeniti, osim što će siromašnu zemlju oderati do zadnje lipe? Referendum košta. Ne par tisuća kuna, nego u ovom slučaju govorimo o milijunima. O milijunima zbog kojih djeca opet neće dobiti toliko potrebne lijekove, niti će nama biti bolje. Plaće se povećati neće. Režije neće pojeftiniti. Standard neće biti veći.

Da bi se raspisao referendum, potpise trebaju skupiti građani. Što znači da ako se skupi dovoljno potpisa i ako se raspiše referendum, jednaki smo ovima koji kupuju polovne borbene avione i nove mobitele. Ako stvarno dođe do toga, možemo se pokriti ušima i može nas biti sram, jer tada nećemo biti ništa manje licemjerni niti različiti od onih prema kojima upiremo prstom da su krivci za većinu naših životnih i egzistencijalnih problema.

Povezani Članci

Close