InfoSvijetZabava

METALDAYS 2019 Glazba i odmor u podnožju Triglava – generacije se izmjenjuju, festival o(p)staje

Kvalitetan odabir bendova i ove je godine bio glavna pokretačka snaga

Tolmin – Šesnaesto sveukupno, a sedmo tolminsko okupljanje ljubitelja metal glazbe pod imenom MetalDays bijaše još jedno u nizu rasprodanih, što postaje tradicija posljednjih godina.

Festival koji je započeo s jednim, omanjim, stageom 2004. godine već je od početka pokazivao svoj veliki potencijal, što zbog lokacije, što zbog bendova koji su nastupali, a napose zbog ozbiljnosti organizacije i jasne vizije što se želi. Spojiti uživanje u metal glazbi i – odmor.

Sve se to osjećalo i osjeća na svakom koraku, pa nije čudo da se generacije na njemu mijenjaju i prolaze, no MetalDays – ostaje. Za sad. Dakako, tome u prilog ide uglavnom sjajan line-up, ali i festivalska lokacija koja sigurno spada među Top u Europi, a po dojmovima posjetitelja – i šire. Naravno, i bogat sadržaj koji po inerciji nudi lokalitet, ali i organizacijski tim koji svake godine složi nešto, ako ne novo, ono barem nešto drugačije.

A kvalitetan odabir nastupajućih bendova, gdje treba pohvaliti Boško Bursač stage, i ove je godine bio glavna pokretačka snaga, s time da je daleko snažniji bio u drugom dijelu festivala, koji je donio neke od najboljih koncerata otkako se u Tolminu okuplja metal svijet. Pa krenimo redom.

22.7.2019. (ponedjeljak)

Headlineri prvog dana na main stageu „Ian Fraser Lemmy Kilmister“ bili su Arch Enemy.

Ono što se uvijek očekuje od bendova, a poglavito headlinera, to da opravdaju očekivanja svojih fanova, te da svi skupa odu sretni i zadovoljni nakon koncerta, Arch Enemy je postigao svojim nastupom dugim 80-ak minuta.

Prvo što je kod publike izazvalo veće ovacije i usklike je trenutak u kojem je iz zvučnika ‘krenuo’ legendarni hit Motorheada „Ace of Spades“. Nakon njega još jedan intro i tada Arch Enemy izlaze na stage i nastup otvaraju s pjesmom „The World is Yours“, pa slijedi „Ravenous“, tijekom kojih se stvorila silna sinergija između banda i publike.

Pjevačica Alissa odlično je animirala publiku i iz pjesme u pjesmu ih je dodatno motiviravala da skaču, bengaju i pjevaju s njom. I sama je skakala i poskakivala, bengala i energično se kretala po stageu. Kako je koncert odmicao tako je i stanje u publici kulminiralo, poglavito tijekom pjesama „You Will Know My Name“ i „Under Black Flag We March“ kada je Alissa nosila crnu zastavu, ponosno i gordo po stageu, te „No Gods No Masters“, na kojoj je većina publike skakala, praktički, do iznemoglosti.

Dojmljiv je bio trenutak u kojem je Jeff Loomis ostao sam na stageu pa ‘otprašio’ odličan melodiozan solo, da bi mu se nešto kasnije pridružio i Amott. Uistinu, ubitačan gitarski duet i nastup za nakloniti im se. Osjećaj kad ti 80, prođe kao 8 minuta.

Nakon njih na malom stageu „Boško Bursač“, za sam kraj prvog dana, ostao je nastup švedskog death/ black  banda Necrophobic. Bili su dobro raspoloženi kada su bili na ‘meet and greet’, a to se i osjetilo i na koncertu. Vokal je često hvalio publiku, govoreći im „You’re amazing crowd, thank you“, a ona je uzvratila, žestoko se razbacujući i bengajući, a to se najviše uočilo na pjesmama „The Call“, „Darkside“, „Taste of Black“, te pred kraj na „Revelation 666“, prije koje su se pjevač Anders i publika ‘razmjenjivali’ urlicima – on potakne s „Revelation“, ekipa uzvraća sa „six ,six , six“, nakon čega slijedi po tko zna koji put rastur u publici.

Vrlo dobar koncert, te ujedno i kraj prvog dana festivala, na kojeg smo stigli u kasnijim večernjim satima, pa veći dio ‘ponude’ nismo pogledali.

23.7.2019. (utorak)

Utorak je nekako bio kvalitativno ‘najtanji’ dan, a od bendova koje se ozbiljnije popratilo tu je Finntroll, iako su već godinama nezanimljiv, pa tako bijaše i sada. Nastup im je, očekivano, bio jako dobro posjećen i najveća ‘fešta’, opet očekivano, bila je tijekom pjesme „Trollhammaren“.

Nakon Finntrolla nastupili su Architects, koji evidentno imaju svoju publiku i ovdje i odradili su, sudeći po reakcijama većine, jako dobar koncert, a tog dana treba izdvojiti i mladu ekipu iz The Vintage Caravan, koji su svirali (i) akustični koncert na plaži.

24.7.2019. (srijeda)

U srijedu se ekipa izvjestitelja dopunila, pa će tako i sami dojmovi biti nešto opširniji. Iako, za tako nešto najveće zasluge imaju sjajni nastupi većine bendova, od kojih neki spadaju u sam vrh tolminskog ‘metaliranja’ ikada.

Na Boško Bursač stageu španjolski blackeri Atrexial i nisu baš nešto pamtljivo ponudili, jednako kao i Une Misère, pa u kasnom terminu Akercocke, ali su zato Hour Of Penance, Stone Jesus i Saturnus razvalili. Posebice Saturnus, koji su odradili sjajan koncert, nabijen od početka do kraja.

Une Misère
Atrexial
Hour Of Penance

Hour Of Penance
Hour Of Penance

Saturnus

Pred nekoliko godina grčki Rotting Christ svirao je na ‘malom’ stageu i odradio odličan koncert. Ove godine su svirali na velikom i sada je sve bilo – vrhunski. Kako u njihovoj glazbi ima svega, od laganih ritmova, pa do blast dionica, tako su i koncert otvorili s laganom i atmosferičnom „Hallowed Be Thy Name“, pa iz pjesme ide „cressendo“, pojačavanje i sve žešće i žešće, tako da do kraja koncerta minimalno 90% publike, doslovno ‘poludi’.

Rotting Christ
Rotting Christ

Još su u nekim pjesmama koristili i pirotehniku i tako dodatno zapalili (li zadimili) ionako moćnu atmosferu. „Apage Satana“ i „Dies Irae“ nailaze na odličan prijem kod publike, a na „Societas Satanas“, pjesma koja je u originalu od Thou Art Lord, dolazi do ovećeg circle-pita.

Pjevač i gitarist Sakis je u nekoliko navrata kroz nastup ‘potaknuo’ publiku riječima „Come on, Metal Days, pi*ka materina, hej, hej , hej“, što je izvuklo osmijehe na licima mnogih koji su razumjeli dvije zadnje riječi. Odsvirali su i svoju zasigurno najbolju pjesmu „King of a Stellar War“, a s „Non Serviam“ završili izvrstan nastup.

Rotting Christ
Rotting Christ

Nakon Rotting Christ glavni stage zaokupirala je moćna, premoćna ekipa iz Dream Theater i odsvirala sjajan koncert. Jest da nešto takvo nije za festivale, definitivno, da je publika najveći dio nastupa odgledala, no snaga, umješnost, potencija i kompetencija ekipe toliko je moćna da ne ostavlja niti traga sumnji kako se uistinu radi o top imenu metal glazbe.

Vrhunski individualci stopljeni u jednu cjelinu na koncertu su pokazali baš to – pojedinačnu klasu objedinjenu u kolektiv u kojem svaki ‘kotačić’ ima svoj smisao. Pa i LaBrie, koji se pojavljivao (i pjevao) na stageu taman koliko je trebalo. Ni više niti manje.

Dream Theater setlista:

Untethered Angel

A Nightmare to Remember

Fall Into the Light

Peruvian Skies

Barstool Warrior

In the Presence of Enemies, Part I

The Dance of Eternity

Lie

Pale Blue Dot

As I Am

Dream Theater
Dream Theater
Dream Theater
Dream Theater

Jako dobre nastupe na Lemmyevom stageu imali su Dead Label, Kalmah i Kvelertak, s time što je Kalmah bio nešto rezerviraniji, malo prestatičan, a Kvelertak upravo suprotan – rastrčan i razigran i ponovno dokazao koliko je to dobar bend.

Dead Label
Kalmah
Kalmah
Kalmah
Kalmah

Kvelertak

Akercocke je bio zadnji bend trećeg dana na festivalu, a budući da je njihova glazba mješavina progressive, black i death metala, ako ih i ne slušate vrijedi ih pogledati baš zbog mješavine stilova koje sviraju.

Upravo tako je i bilo kod većine prisutnih, koji su ih gledali i uživali, te u pauzi između pjesama aplauzom podržali i uzvicima odobravanja, no sve u svemu, kako je istaknuto, ne baš koncert za dublji urez u memoriju.

25.7.2019. (četvrtak)

Decapitated je dobrano podigao prašinu na main stageu, a posebice ispred njega. Pedesetak minuta tehničkog death metal razaranja. Fanovi su već na uvodne taktove „One Eyed Nation“ stvorili circle-pit, započeli ‘surf-crowd’, a takva atmosfera nije jenjavala do kraja koncerta, baš kako i mora biti na nastupima takvih bandova.

Decapitated

O Soilworku ne treba previše trošiti riječi, to je tek jedan prosječan bend uživo s neprepoznatljivim pjesmama, no zato za Hypocrisy treba.

Soilwork

Soilwork
Soilwork
Soilwork
Soilwork

Ako se za koji band može reći da uživo uvijek rasture i imaju odličan koncert, onda je to zasigurno legendarni švedski Hypocrisy. Koncert otvaraju s „Fractured Millenium“, pa slijede “Valley of the Damned“, te „End of Disclosure“.

Hypocrisy
Hypocrisy

Zasigurno ‘i vrapci i komarci’ u Tolminu znaju kakva se atmosfera stvorila tijekom ove uvodne tri pjesme.

Ljudi su surfali, lijetali i slijetali kao avioni na Frankfurtskom aerodromu, circle-pit-ali, rijetko koja glava je bila u stanju mirovanja, a malo je bilo onih koji su stajali i prekriženih ruku promatrala što se događa. Nakon „Eraser“ uslijedio je medley s početka njihove karijere, prava poslastica za old school fanove – „Pleasure of Molestation/Osculum Obscenum/Penetralia“, s „Roswell 47“ završili su koncert, a dok su pobacali trzalice, palice i ispozdravljali se, s razglasa je išla „Deathrow (No Regrets)“.

Hypocrisy
Hypocrisy

Zadnji koncert dana na glavnom stageu bila je još jedna u nizu poslastica – Demons & Wizards. Sjajno ukomponirana ekipa okupljena oko Jona iz Iced Eartha i Hansija iz Blind Guardiana, iz kojih je bendova i većina glazbenika, odsvirala je nešto što se rijetko čuje i viđa. Jako, snažno, (pre)moćno, metalno – epski…

Ekipa koja se okupila nakon godina (i godina) pauze, a koja i inače nije baš previše svirala izgleda i zvuči kao da je skupa na turnejama barem deset godina. Mitski uređena pozornica dala je poseban štih, a epski omjer pojačava zborski kvartet, pa je sve skupa izgledalo – phantasy.

Demons & Wizards

Sve osim pjesme „I Died For You“, koja s Hansijem baš i nije legla. Ostalo – za pet. I Demons & Wizards i Iced Earth i Blind Guardian numere, posebno „Valhalla“, u kojoj je na kraju Hansi morao smirivati zborsko pjevanje publike, ne bi li mogli nastaviti dalje.

Demons & Wizards setlista:

Rites of Passage

Heaven Denies

Poor Man’s Crusade

Crimson King

Burning Times (Iced Earth cover)

Welcome to Dying (Blind Guardian cover)

Wicked Witch

The Gunslinger

Terror Train

I Died for You (Iced Earth cover)

Valhalla (Blind Guardian cover)

Tear Down the Wall

Gallows Pole

My Last Sunrise

Blood on My Hands

Fiddler on the Green

Demons & Wizards
Demons & Wizards
Demons & Wizards

Od koncerata na Boško Bursač pozornici dopali su se death metalci Skeletal Remains, tradicionalno dozu ambijentale ponudili umjetnici God Is An Astronaut, a Gaahls Wyrd pomalo razočarali. Premda se i ništa nije posebno od njih niti očekivalo.

Skeletal Remains
Gaahls Wyrd

26.7.2019. (petak)

Zadnji dan festivala bila je uistinu njegova kulminacija. Osjećalo se da će biti tako. Prije svega među publikom koja je odavala dojam kao da je tek stigla, a ne da se četiri, neki i više, dana zabavlja. Baš onako, zabavlja i uživa.

Za razliku od nas, koji smo se već i malo iscrpili, pa stigli tek na jako dobar koncert švedskih hevijanera Bullet, kombinacija Saxona, Motorheada i starog Accepta.

Bullet
Bullet

Za razliku od koncerta Tarje i njezinog benda, koji nam se i nekako nije činio nešto. Lijepo je sve to skupa čuti, vidjeti, osjetiti, no nedostaje tu više energije, odlučnosti, pa i ponešto volje. Jedva dobar koncert, koji je u više navrata gubio u monotoniji.

Tarja
Tarja
Tarja

Korpiklaani pak je napravio dosta dobru zabavu, usprkos tome što im je nastup ometala kiša, a na „Kotikonnut“ nestalo struje.

Jest da nedostaje još jedna gitara, Jonneov glas se dosta napreže, no pjesme poput „Journey Man“, „Pilli on Pajusta Tehty“, „Beer Beer“, „Wooden Pints“ ili „Vodka“ i dalje su veliki mamac za publiku koja je uistinu uživala na ovom koncertu. A i nama i nije baš bilo loše. Naprotiv.

Korpiklaani
Korpiklaani
Korpiklaani
Korpiklaani
Korpiklaani

I tako je došao red na ‘vladare mraka’ – Dimmu Borgir, zadnji bend MD 2019 na glavnoj pozornici, za ovo prigodu, prikladno uređenoj.

Možda je to zato što ima skoro pa desetljeće otkako se ne družismo s njima pa nam nedostajaše, no dojam je da su Borgiri imali jako kvalitetan nastup. Baš ono, cjelovit i uokviren. Od scenske produkcije, pa do svih sitnih, najsitnijih detalja.

Jest da ponekad zna izgledati rutinski, nedostaju Vortexovi back vokali (jako) no koncert održava zavidnu razinu dinamičnosti od početak do kraja, uvijek se nešto ‘događa’, a i sama set-lista, koja kombinira nekoliko novih pjesama s provjerenim ‘zgodicima’, ne daje prigode drukčije razmišljati. Pa se „Mourning Palace“ nameće kao njegov logičan završetak.

Dimmu Borgir
Dimmu Borgir
Dimmu Borgir
Dimmu Borgir
Dimmu Borgir
Dimmu Borgir
Dimmu Borgir

Dimmu Borgir setlista:

The Unveiling

Interdimensional Summit

The Chosen Legacy

The Serpentine Offering

Gateways

Dimmu Borgir

Puritania

Ætheric

Council of Wolves and Snakes

Kings of the Carnival Creation

Progenies of the Great Apocalypse

Mourning Palace

Dimmu Borgir

Svart Crown i Impaled Nazarene na Boško Bursač stageu imali su, pa tako, solidne nastupe, Helstar isporučio pristojnu dozu old-school heavy metala, no zato je Tiamat odradio odličan gig, gotovo pa best-of i na lijep (dakako, mračno lijep) zatvorio MetalDays 2019.

Tiamat
Tiamat

Šteta je tek da se nije okupilo više ljudi, no izgleda da je umor, pa i vjerojatni nedostatak interesa ipak prevladao, no sve u svemu, 500-tinjak okupljenih može se pohvaliti da su vidjeli i čuli  (dobar) Tiamat.

I tako je do svog kraja stigao još jedan MetalDays, koji je osim iznesenih imao i druge sadržaje, poput koncerata na plaži, masaža ili jednostavno – kupanja i sunčanja.

Bilo je tu i nastupa na New Forces pozornici, šarolike i raznolike hrane za sve afinitete, a jedina ozbiljnija primjedba ide na nešto ‘tanji’ i podosta skuplji merchandise nego je to inače bio slučaj.

No svemu usprkos, festival u Tolminu još je jednom pokazao da je pri vrhu događanja tog tipa u Europi i bilo bi stvarno šteta kada bi iduće godine održavao se posljednji puta.

Naime, u planu je da se kroz prostor kampa gradi cesta, što bi onemogućilo njegovo daljnje održavanje na toj lokaciji, pa organizatori traže alternativu u slučaju da do toga mora doći.

Koliko nam je poznato, festival je posjetio slovenski ministar i gradski/općinski čelnici, vidjeli kakav je to potencijal, ugled, a u konačnici i biznis za ovu malu sredinu od nešto preko 3000 žitelja i za nadati se (i željeti) da će ‘horde’ metalaca i narednim godina hodočastiti na ovo mjesto.

A ono što je sigurno je da će 2020., prema sadašnjim najavama, doći Testament, Malevolent Creation, Paradise Lost, Razor i Napalm Death. Ako će i biti zadnji, bit će – pakleno dobar.

Do tada, što drugo reći no – „Stay heavy“.

Izvještaj & Photo: Ante Veršić Wera, Ivica Cikač, Ljudevit Cikač Ciky

Tags

Povezani Članci

Close