BlogIzdvojeno

Što napraviti kada u obitelji krene nasilje?

Ne šutite, neko kucajte na sva moguća i nemoguća vrata...

Što kad je nasilje u obitelji neki ala #must_have po kojem se živi i misliš da nema izlaza. Ili još gore kada su prijetnje smrću nešto sa čim živiš svaki dan, jer recimo dišeš..??

Potječem iz jako nasilne obitelji koja ne zna za drugi pristup životu. Trpjela sam nasilje, fizičkog, psihičkog, emotivnog oblika gotovo svakodnevno do te mjere, da mi se ruka tresla svaki puta kada sam trebala se kao dijete vraćati kući u kojoj mi žive roditelji.

S cijelom tom situacijom nisam niti namjeravala izlaziti u javnost, ali nažalost, „božjega blagoslova nemaju svi“, kao što je moj djed govorio.

Uglavnom da skratim priču, izvukla sam živu glavu i ostala u kontaktu s obitelji samo zbog polusestre koja mi je jednom riječju sis do bola, nakon što je moj otac dobio drugu šansu od svemira i drugu ženu i drugu obitelj, da bi opet izvana se pravio gospodinom, a unutar četiri zida maltretirao obitelj do temelja. Nažalost dok pogledaš oko sebe mnogo je takvih obitelji, ali za neke se nikad ne sazna jer svi šute, trpe i čekaju bolje dane.

06.05. 2018. i ovaj datum pišem samo radi sebe, dolazi mi sis na kućni prag u takvom napadaju panike, da nam nam je prvo trebalo minimalno jedan sat da se unormali, počne disati i prestane povraćati i koliko toliko da mi ispriča što se dogodilo. Uglavnom naš otac traži ju da pokaže matematiku i oko toga počinje natezanje, svađanje, bježanje nje van, njegovog tjeranja unutra, pa van, bacanja stola po stanu i ovaj put nije bilo njegovog fizičkog nasilja nad njom, ali je bilo masovnih prijetnja smrću i već naravno mi nije morala govoriti rečenice, jer ih obje znamo napamet.

Nakon što se smirila, počinjem poduzimati mjere kako se ona više naravno ne bi morala nikada suočiti s njime, vidjeti ga ili slično. Ali hrabar gospodin otac, koji još nikada zakonom nije odgovarao za zlodjela kojima se „diči“ u svom životu, on se pojavljuje na vratima moje zgrade i počinje zahtjevati da maloljetnu sestru koja ne zna kako dalje živjeti pošaljem natrag kući u „ralje ludila“, što ja naravno ne dopuštam i hrabar čovjek zalijeće se svojim duhom, umom i tijelom u moju zgradu da nas obje valjda nešto, ala nešto.

Mirno otvaram vrata i zvonim prvim susjedima i naravno u tih par sekundi koliko mu treba do gore govorim u kratkim crtama što se događa i „bogu hvala“ ljudi mi ne lupe vratima pred nosom.

Kad je otac već stigao gore i sis ga je vidjela u strahu i plači i bojazni zatvara vrata stana i izbezumljeno se zaključava i naravno da je susjedima čudno zašto dijete tako reagira, a kad ga upitaju ako je sve u redu zašto dijete tako reagira, on naravno bježi svoj kući i misli čekati da se ona vrati doma i nikom ništa. Susjedi hvala puuuunoooo

Zovemo policiju koja uskoro dolazi po iskaze, i njega vode u pritvor, a prije njegovog pritvaranja trčim njegovoj ženi na posao da se ne vraća doma, jer još nismo znali hoće li biti uhićen prije nego se ona vrati s posla.

Uglavnom to je žena koja je i meni ispirala mozak koliko je on dobar čovjek, a ja ne baš toliko. Ona nakon posla dolazi k meni i KATATONIČNO sluša svoju kćer, koja joj govori da više ne želi vidjeti vlastitog oca. Prije nego je stigla zvala sam svoju frendicu pravnicu koja mi je još u detalje ispričala, što se sve događa nakon njegovog uhićenja, i kad sam joj dakle iz prve ruke ispričala što se treba i sl. Ona me tapša po ruci i govori, nejde to tak, ko’ da sam mala izgubljena trogodišnjakinja. Dakle draga frendice pravnice, nemaš ti pojma, daj otkaz i nađi novu službu. 😉

Crtamo se u policiju iza 23 sata pošto ja ne živim sa sestrom, nego njena majka i tu sve staje. Majka joj po milijunti put obećaje da je ovo zadnje, ali ne dragi moji nije, očito nije. Ne goni ga kazneno nego prekršajno, i sutra se određuje saslušanje na sudu gdje će se žrtva i počinitelj smrtnih prijetnji suočiti, još se ne zna u koliko sati, bit ćemoobaviješteni na mob, kaže murja.

Dolazi i sutradan i poziva nema, zovem murju koja tvrdi da me zvala, a poziva u mobu nema i da nemaju broj od moje pomajke. Na kraju zovem sis i velim da je on još na sudu i da pičimo tamo dok stignemo, ali gospođa koja vam kuha hranu u studentskom (u Varaždinu), dragi studenti i ostali koji tamo blagujete, mi govori da nju nitko nije zvao i da se ja ne mogu samo tako šetati po sudu.

Nema beda, zovem ženu kojoj je dodijeljen slučaj, ne javlja se i pičim na sud, sama, (ustvari s frendom koji je i svjedok), za sis, ali srećem ga nasred grada i on je pušten. Nitko nije došao, prvo uhićenje, nekih mjera posebnih je li za takvo nešto nema. Dakle ako ti se sprdne svaki dan prijetiti djetetu da ćeš ga ubiti, razapet, da će pišati krv i sl., probaj i preuzmi odgovornost za svoje postupke.

Majka koja svoje dijete svaki dan ostavlja tako nekome za mene nije majka i basta (znam da je strah „sjebana“ stvar, ali ova majka nije bila sama, imala je mene). I ovo pišem ne zato da se žalim, ne zato da me gledate kao žrtvu, ne zato da pomognete, ne zato da osuđujete one koji ne reagiraju dok im dijete maltretirano ili da poprijeko gledate nekoga tko maltretira, pišem VAM zato da znate i prijavite nekoga, nažalost nemojte vjerovati da će vas se murja sjetiti nazvat, zato ako ste prekršajno odlučili nekoga odvesti po pravdu jer ne možete, nacrtajte svoju malu, veliku, prćastu ili ravnu guzu na sud odmah čim se otvara i čekajte dok ne vidite da vode čovjeka koji pokušava, ma niti ne znam što takve osobe pokušavaju, tako da se čuje i vaš glas i da možete konačno pokrenuti proces zabrane pristupa, ishoditi pritvor takve osobe ili liječenje,ako je potrebno.

UGLAVNOM KOLIKO GOD IZGLEDALO OBESHRABRUJUĆE, NEDAJTE SE SMESTI – ZOVITE POLICIJU, OBRATITE SE UDRUGAMA, CENTRU ZA SOCIJALNU SKRB I NE TOLERIRAJTE TUĐE FRUSTRACIJE I NERIJEŠENE PSIHIČKE MANIFESTACIJE NA SEBI, JER POSTOJITE I U SVOJOJ SRŽI STE PREKRASNA I KVALITETNA BIĆA, SAMO TO MOŽDA NE MOŽETE UVIDJETI DOK VAM NAD GLAVOM VISE NEKVALITETNI LJUDI KOJI ZATIRU SVAKU MOGUĆNOST SVOJE ODGOVORNOSTI.

Oprotite na ispovijesti, ali ovo sam napisala jer moto moga oca je da ne radiš probleme tamo gdje ih nema, i da preuzmeš odgovornost za svoja djela. Pa onda da on to može početi voila….. A ja sam poduzela i daljnje korake, a koliko će trajat, trajat će..

#budi_cool_i_voli

#ne_zlostavljaj

IZJAVA O ODRICANJU ODGOVORNOSTI: Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u blogu su autorovi i ne predstavljaju stavove portala sjeverni.info.

 

Povezani Članci

Close