BlogIzdvojeno

Nije problem napraviti dijete, problem je tko će ga poroditi?

Ali i s kojim novcem kupiti pelene...

Ako imate ‘degeneričnu potrebu’ s vremena na vrijeme poslušati što naši političari baljezgaju, onda ste sigurno često čuli kako im je jedan od aduta kojeg često spominju ‘demografska obnova Hrvatske’.

Ponekad toliko žustro barataju tim terminom, obećavaju čuda i čudesa mladima da imam osjećaj kao da je Hrvatska idealna zemlja u svijetu za život i stvaranje novih obitelji…

To što nećete imati za pelene, nema veze. To što nećete imati za život kako je krenulo, i to isto nema veze. I to što postoje velike šanse da te neće imati tko poroditi jer doktori mahom bježe iz ove zemlje – i to nema veze. Važno je da se djeca prave.

Na stranu sad kronični manjak novaca u Hrvatskoj, jer pare-nisu-problem-kod-nas-para-nema ionako već godinama, mene iskreno više zabrinjava nedostatak medicinskog kadra s kojim se suočavamo posljednjih godina, kao i kronično loše stanje hrvatskog zdravstva.

Dno Europe po pitanju zdravstvene skrbi

Ne znam da li znate, no početkom godine izašli su rezultati istraživanja o zdravstvenoj skrbi zemalja Europe. Naravno, mi osvojili dno dna – odnosno, nalazimo se među pet zemalja s najgorim zdravstvom u Europi. Iza nas su Litva, Latvija, Rumunjska i Bugarska.

Mi smo narod koji za većinu toga viče – za sve se ima, a za to se nema. No bez obzira na kaotično stanje u državi, zdravstvo je ipak nešto za što bi se trebalo imati novaca i u što se mora ulagati. Po tom pitanju jako slabo rade. Pametni liječnici i medicinske sestre pretrpani poslom za koji nisu dovoljno plaćeni pobjegli su van zemlje, a junaci i junakinje (jer oni to zaista i jesu) koji su ostali i rade u tom sektoru krvavo se bore sa svime što im se nađe na putu.

I dok jedan političar prošli tjedan nije radio jer, Bože moj, produženi vikend je bio, jedna medicinska sestra ili liječnik nisu imali produženi vikend. Radili su i na taj, neradni dan. Političar će 15-og u mjesecu inkasirati plaćicu od minimalno 15 000 kuna, a medicinska sestra će biti sretna ako dobije 5 000 kuna.

Kaotično stanje u medicinskim ustanovama

Osim manjka medicinskog kadra, veliki problem kod nas su i uvjeti rada. Spletom okolnosti, posljednjih par mjeseci bila sam primorana malo više muvati se oko doktora (iako ne volim to, i ako mogu izbjegavam ih u širokom luku) i bolnica.

U dvije zagrebačke bolnice u kojima sam bila ostala sam zgrožena uvjetima u sobama. Male, klaustrofobične, bez ikakvog dotoka zraka. Meni zdravoj bilo je teško unutra, a ne želim niti zamišljati kako je bilo bolesnicima.

Idući šok doživjela sam prilikom dolaska u jedan Dom zdravlja. Na izgled tipična ambulanta, no onda uđeš u sanitarni čvor, dosta ti je života – niti kvake, niti zahodske daske, niti sapuna, niti papira, a i upitno je teče li uopće voda tim sanitarijama (nisam provjerila, nego sam se momentalno okrenula i izašla van).

O redovima čekanja na neke pretrage bolje da niti ne govorimo, no eto jedan „simpatičan“ primjer –  prije dva mjeseca susjeda mi se požalila kako ima problema s kralježnicom. Da bi se postavila točna dijagnoza, potrebno je bilo obaviti određene pretrage i snimanja. Žena je na te pretrage naručena iduće godine u 7.mjesecu (srpanj, 2019.), a da ne kažem da već prije dva mjeseca nije mogla od bolova normalno hodati.

Istu je tu pretragu negdje u isto vrijeme trebao moj otac. Kako je on ‘kritičan slučaj’ i ima velikih problema s kralježnicom, njemu su ponudili termin pregleda u kolovozu ove godine. To čak i nije predugo čekanje naspram susjede, no problem je što on taj pregled mora ponavljati svakih nekoliko mjeseci te praktički u kolovozu mora ponovo, preventive i kontrole radi, opet na taj pregled. Naravno da nije mogao čekati, pa je jednostavno sjeo u auto i otišao na pregled u Gospić.

Kad je došao red na mene, ja sam se odlučila za liniju najmanjeg otpora – iskeširala sam pare, za dva dana bila na pretragama te u roku odmah dobila nalaze krvne slike i sve ostalo. Umjesto da sam ja sestri nosila kavu i čokoladu, još je ona mene nudila bombonijerom kada sam bila kod njih. Pretpostavljate – otišla sam u privatnu polikliniku, platila pregled i dobila vrhunsku zdravstvenu skrb.

Jer kad si plaćen za svoj posao kako Bog zapovijeda, tada i taj posao radiš kako treba.

Upravo sam u tom trenutku shvatila da nisu krivi doktori niti nervozne medicinske sestre. Oni su ljudi, nisu roboti. Premalo ih je, a previše rade i jednostavno ne mogu bolje jer nemaju uvjete za bolje.

Bolnice i ambulante izgledaju nam kao straćare. Uđeš bolestan u njih, imaš osjećaj da ćeš izaći još bolesniji. Doktori plivaju u poslu. Medicinske sestre još i više.

A političari…oni samo viču: Plodite se i množite. Trebamo povećati natalitet.

Pa sve je to lijepo, divno i krasno…ali, dragi političari, doktori odlaze, sestre odlaze…ako se odlučim popraviti demografsku sliku Hrvatske, a tko će me poroditi?! Možda vi ako baš zagusti, a nisam u blizini bolnice?

Možda, no samo da se ne dogodi neki praznik u četvrtak ili utorak…jer onda smo sigurno naj*bali zbog produženog vikenda…

 

IZJAVA O ODRICANJU ODGOVORNOSTI: Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u blogu su autorovi i ne predstavljaju stavove portala sjeverni.info.

Povezani Članci

Close