BlogIzdvojeno

ZABADANJE NOSA u tuđe živote kršenje je ljudskih prava

Danas je Međunarodni dan ljudskih prava. Znate li da ta ista prava kršimo na dnevnoj bazi?

Pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost, bez ikakvih razlika – to je ukratko rezime Opće deklaracije o ljudskim pravima koja je potpisana davne 1948.godine na današnji dan. Zbog toga se 10.prosinac u svijetu obilježava kao Međunarodni dan ljudskih prava.

Često ih spominjemo, posebice u trenutku kada su ona prekršena, no koliko se zapravo držimo ljudskih prava i u kojoj ih mjeri i sami kršimo?

Nećete vjerovati, no ljudska prava kršimo na dnevnoj bazi I to na više razina. Prva razina na kojoj kršimo ljudska prava je ona koja se dotiče nas samih, kao individua. Druga je ona razina gdje se na lokalnoj razini, na razini manjih zajednica krše ljudska prava, a treća je ona velika razina, gdje možemo pričati kako i naša država, ali i ostale države u svijetu, krše pojedina ljudska prava.

Uspjeli smo prekršiti već prvi članak

Otvorila sam danas Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostalašokirana kada sam vidjela da kršimo već prvi članak. On glasi ovako:

“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva.”

Bratstvo? Koje bratstvo? Ponekad ne možemo živjeti u miru sa susjedima ‘preko plota’, da ne govorim o mržnji koja je na našim prostorima očigledno usađena u DNK dijela ljudi koji ne mogu smisliti ‘one tamo preko Drine’, na račun rata koji je regiju zavio u crno devedesetih godina.

Prema deklaraciji, jednaki smo u pravima. I tu smo zakazali, jer nismo jednaki u pravima. Kod nas postoje oni koji su politički podobniji od drugih. Postoje ljudi kojima su tate, ujaci, stričevi na visokim političkim pozicijama. Takvi ljudi imaju više prava od nas ‘običnih smrtnika’. Takvi ljudi će dobiti posao odmah, dok će one druge koji nemaju malo ‘jaču špagu’ zaj*bavati do te mjere dok ne polude, spakiraju kofere i odu u Njemačku, gdje će posao dobiti jer su radišni i vrijedni, a ne zato što je striko na poziciji.

Ovo su samo dva primjera koja su mi pala napamet, a prekršaji su već u samom startu….

I zabadanje nosa u tuđi život kršenje je Općih ljudskih prava

Ako malo bolje promislite i pročitate cijelu deklaraciju, shvatit ćete koliko smo zapravo neupućeni u ljudska prava. Možda najbolji primjer toga je Članak 12. koji glasi ovako:

“Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.”

Ili da pojednostavnimo – zabadanje nosa u tuđi život također je kršenje ljudskih prava. To što susjeda Katica ima već četvrtog muža unatrag zadnjih petnaest godina, nije i ne smije biti vaš ‘problem’, odnosno povod vaših razgovora, jer se miješate u njezin privatni život pa u konačnici – i u njezin dom.

“Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara dobrobiti njega samog!” – e tu smo baš jako zakazali…

Ono što mi je posebno upalo u oči je Članak 25. Čovjek bi pomislio kako u ova moderna vremena, u 21.stoljeću, ljudi žive relativno dobro. Ponekad imamo osjećaj da su glad, bijeda i siromaštvo problemi zemalja ‘Trećeg svijeta’ kako ih nazivamo.

No nažalost, daleko je to od istine i ako se malo okrenete oko sebe, samo ćete u svojoj okolini pronaći nekolicinu ljudi koji teško žive – prihodi su im nikakvi, jedva spajaju kraj s krajem. Ponekad su i gladni. Nemojte pokrivati oči pred time, to je činjenica – u Hrvatskoj postoje ljudi koji su GLADNI!

Baš zato taj Članak 25. zaboli kada ga pročitate. Glasi ovako:

“Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili nekog drugog nedostatka sredstava za život u uvjetima koji su izvan njegove kontrole.”

Postoje ljudi koji danas, u 21.stoljeću, žive u trošnim kućama bez struje, sanitarnih čvorova ili pak vode. Postoje, i takvi ljudi žive u Hrvatskoj i nažalost, primjer su ekstremnog kršenja ljudskih prava. U takvim slučajevima zakazali smo kolektivno. Zakazali smo na sve tri razine – na osobnoj, lokalnoj, ali i državnoj!

Dragi čitatelji, sljedeće što ću vam reći nije neki novitet, samo ću naglas ponoviti ono što svi mi znamo:

Velika većina građana Republike Hrvatske NEMA životni standard koji propisuju Opća ljudska prava. Životni standard s kojim se može živjeti imaju samo političari, tajkuni i oni povlašteni. Mi ostali spadamo u kategoriju sirotinje – nekima koja mrvica više, nekima koja mrvica manje.

Možda najbolji primjer ne baš idealnog životnog standarda je i ovo blagdansko vrijeme u kojem se održavaju brojne humanitarne akcije, donacije i prikupljanje potrepština za one koji si te osnovne stvari ne mogu priuštiti. Osnovne potrepštine ekvivalent su ljudskim pravima. No eto, izgleda da i ovo pravo svakog čovjeka biva nepoštivano.

Nema osobe koja barem jednom u životu nije prekršila barem jedan članak iz Opće deklaracije o ljudskim pravima. Svjesno ili nesvjesno, ali prekršili smo ih. Toga moramo biti svjesni te pokušati poraditi na tome da ih u budućnosti kršimo manje ili ih, u idealnom slučaju, ne kršimo uopće.

Tags

Povezani Članci

Close