BlogIzdvojeno

ŽENSKI RAZGOVORI Jedno od najčešćih ženskih pitanja: “I kako ti je prošao porod?”

Život je zakon

Vrlo česta tema među nama ženama je porod i kako je prošao.

Najčešće žene kada su trudne ispituju svoje frendice kako im je bilo, što očekivati, koliko boli i još masu toga. To je uvijek dobra tema za razgovor, a pitanje poput: “I kako je mali Petar ugledao svjetlo dana?” gotovo uvijek da pokrene ženski razgovor.

Sve je to individualno

Prije nego je moja bebana ugledala svjetlo dana čula sam sve i svašta. Frendice koje ništa nije boljelo, do onih koje imaju traume od ponovnog začeća i rađanja! Nekima je najgore bilo rezanje iliti stručno epiziotomija, nekima sam proces tiskanja, dok je nekim curkama-majkama bilo teško nakon poroda jer su imale carski rez. Nekima ovo nekima ono, gotovo sve smo složne u jednom; nije bad. Zaboraviš kasnije na sve. Neke kada prvi put ugledaju bebu, neke par dana kasnije, neke nakon par mjeseci i sl. Uglavnom porod je vrlo individualan i nitko ne može potvrditi ili reći što te čeka. Može ti samo prenijeti svoje iskustvo i možda te upoznati s detaljima koje možeš očekivati.

Vivaldijeva “Četiri godišnja doba”

Ja sam skulirana u masu stvari, tako je bilo i toga fantastičnog jutra kad sam se probudila. Probudila sam se i osjetila da je krevet mokar, al’ trudnice imaju neke svoje hormonalne balanse i disbalanse, pa sam opet nekako zaspala. Radilo se o sekundi dakle. U polu snu sa sobom sam vodila razgovor; probudi se pukao ti je vodenjak i tri minute poslije bila sam u kadi da se otuširam. Nije mi pukao vodenjak još, nego se desilo ono što prethodi pucanju vodenjaka, ali neću pisati zbog gadljivije populacije. Plus svi imaju Google. 🙂

Otuširala sam se, otišla do ginekologa po uputnicu i završila u rađaoni. Svaka soba za rađanje zaprima jednu trudnicu i to mi je bilo super, pustili su mi čak i muziku. Vivaldijeva “Četiri godišnja doba”. Zatim smo obavili neke radnje koje prethode porodu i vratila sam se u sobu slušati opuštajuću glazbu.

I onda je lagano započeo show

Legla sam. Na tibicu su mi priključili aparat za mjerenje otkucaja srca moje bebe. Slušala sam glazbu, opuštala se i lagano su počeli trudovi koji su bili oko 20 minuta razmaka, trajali par sekundi, vjerojatno kao dok netko ima bolniju mjesečnicu, i mislila sam cool, to je to. Bila sam ok, meditirala sam, gledala u ogroman sat nasred sobe koji mi je kasnije postao veelikiii neprijatelj. Čula sam i druge žene koje rađaju, neke su bile jako tihe i samo po plaču djeteta si mogao skužiti da su rodile. Bila je i neka cura koja je tu i tamo svake dvije minute ispustila zvuk, nešto kao aahhh. Ne baš suviše glasno, ali nešto u meni je prokomentiralo “o Isuse Bože”, pa ne boli baš tak. Na stol za rađanje legla sam oko 12 sati, a u 12:30 počeo je zvoniti telefon. I svaki čas je medicinska sestra počela ulaziti u sobu i govoriti, pozdravio vas je ovaj, pozdravio vas je onaj, zvala je mama, zvala je frendica pa pozdravlja da se držite i sl. U cijelom mom porodu samo moji zovu, druge žene nemaju poziva.

“Dug” porod

Ne, tu nije kraj. Kao što sam rekla počinje se bližiti tren kad taj sat postane nešto što ti ide na živce, sestre ti idu na živce, svi koji te pozdravljaju ti idu na živce, telefon zvoni. Bolovi su oko 13:30 svakih deset minuta. Svi koji te znaju zovu svakih pet i već se sestri dereš da čuuuješšš jer nisi gluha, da te svi pozdravljaju. Ispituješ sestre koliko jako bude boljelo jer su bolovi najednom jako skočili i više ne garantiraš da budeš tiho. Ona aaahh žena već je na stolu 6 sati i pretpostavljaju još minimalno tri sata. Ja sam na stolu sat i pol i prijetim i sjetim se da je mene mama rađala 12 sati, da je moja frendica svog klinca rađala osam sati, da je druga frendica rađala 6 sati… I opet zvoni telefon u 14 sati, 14:02, 14:07 pa sve češće i češće. Bolovi su hiper jaki, ali mogu ja to neću se derati, ja sam dama. Svi me pozdravljaju. Sat otkucava, sestra laprda da kako stvari prije 22 u noći ništa od mog poroda.

Vivaldi i njegova četiri godišnja doba mi idu na jetra, sestra mi ide na jetra, dolazi doktorica i govori: “za kojih tri sata dođem provjerit”. 15 do 15 je dolaze još dvije sestre do mene, sad ih je tri, i govorim im gdje su im lopte za rađanje, zašto nema bazena, branim im javljanje na telefon. One imune, nagledale se svega. I sjetim se epizode Malcoma u sredini gdje Louise rađa super brzo jer je prošla već par poroda i svega joj je pun k… Zvoni telefon, veliki sat je protiv mene,15:15 i nje nema natrag, ne mogu izdržati trudovi su počeli svaku minutu i traju brate traju i traju i boleee. Počinjem se derati iz svega glasa. Vidim žene protrnule od jačine moga glasa. Derem se i prijetim da idem doma!! Šenula bona.

Svjetlo na kraju tunela i najljepša facometa mog svijeta

Vidim svoj trbuh spušta se tako jako i skroz se izravna, i onda se opet podigne u normalan stav. I derem se i dalje se derem! Ako trud traje 5 minuta, ja urlam pet minuta. 15:35, sestre i čitav odjel ne vjeruje, ja spremna, mala spremna. Prvorotkinja, a prošlo sat i pol od početka pravih trudova. Svi u šoku, mene boli briga za njihove šokove, ja sam isto u šoku. U 15:45 moja bebana ugleda svjetlo dana, po prvi prvcati put. I ne zaplače odmah kao u filmovima, nego joj je trebalo oko 7 sekundi. Pitala sam sestre: “Zašto se moje Astrid ne plače?” U šoku se okreću sve tri i blijedo me gledaju i komentiraju da su mislile da brat bratu neću moći govoriti barem mjesec dana, koliko sam se derala.

Trenutak kasnije donose mi najljepše bićence na svijetu s nekom poluljutitom facicom i u taj tren ja sam se zaljubila. Baš u taj tren… I gledala sam tu malu glavicu, okice rukice, nogice, nosić, ma sve sam gledala i osjećala se super. Nikad bolje. Astrid se malo prerano rodila, mjesec dana prerano. Silovitost trudova slomila je mojoj bebani ključnu kost, ali brzo je zaraslo, ali sigurno ju je bubalo. Samo se ne sjeća. I taj dan sam upoznala bezuvjetnu ljubav, upoznala sam strpljenje i bila i ostala najsretnija mama na svijetu.

P.S. Hvala svim ženama, sestrama i doktoricama, koje su brinule o meni i moj bebani prije 10 godina. Hvala što su me bodrile i bile duhovite, pristupačne i pune strpljenja. Hvala što je moja bebana fantastično i što sam se ja brzo oporavila nakon poroda.
#budi_cool_i_voli
#život_je_zakon
#moja_facometa

IZJAVA O ODRICANJU ODGOVORNOSTI: Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u blogu su autorovi i ne predstavljaju stavove portala sjeverni.info.

Tags

Povezani Članci

Close